Poštovalac SS oficira kandidat za gradonačelnika Tuzle!

„ …„Hadziefendićeva legija“ pred kraj rata, opterećena nejasnom političkom usmjerenošću, u nizu vojnih akcija protiv narodnooslobodilačkog pokreta, surađivala je sa fašističkim snagama“ – napisao je prof. dr. Šaćir Filandara u svom djelu „Bošnjačka politika u XX stoljeću“ (1998.)

Muhamed Hadžiefendić

U principu, ovdje je riječ o vojnom odredu koji je u svom sastavu, pred kraj 1941., odnosno s početka 1942. godine imao oko 4000 ljudi, a kojim je zapovijedao Muhamed Hadžiefendić, trgovac i nekadašnji austrougarski poručnik. Formiranje tzv. Legije, ili kako je bila poznata DOMDO pukovnija,  pratila je direktna Hadžiefedićeva pokornost, isprva prema NDH, a nešto kasnije i prema epicentru fašizma i zla, Hilterovoj Njemačkoj. Još s kraja 1941. Muhamed Hadžiefendić je boravio u Zagrebu, kako bi jasno stavio do znanja vrhu NDH-a kako svoju jedinicu stavlja na raspolaganje za borbu protiv partizana. Jednom riječju, sklopljen je pakt sa ustaškim režimom.

„ … Hadžiefendić  je 07.12.1941. posjetio ministra vojske u NDH, Slavka Kvaternika u Zagrebu. U svom raportu o tome (podnio ga je 3.februara 1942. zapovjedniku 3. Domobranske divizije u Tuzli) Hadžiefendić je napisao sljedeće: „Tu sam izložio moju namjeru zamolivši vojskovođu da mi da potrebno oružje kao i ostalu opremu. Vojskovođa je u svemu prihvatio moj plan i odobrio mi formiranje jedinice kojoj sam dao naziv dobrovoljački odjel narodnog ustanka Tuzle“ – stoji u knjizi Esada Tihića i Omera Hamzića „Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji“ (1988.).

Hadžiefendićevo, možemo vojnim žargonom reći, pretpočinjavanje ustaškom poglavniku Anti Paveliću i NDH-u, bilo je prst u oko svim antifašističkim snagama i Narodnooslobodilačkom pokretu koji je u i oko Tuzle zaživio od prvih dana ustanka i borbe protiv okupatora i domaćih fašista. Međutim, Hadžiefendić nije mario za tim. Štaviše, Pavelić će u onome što je Hadžiefendićeva postrojba radila i način na koji je djelovala vidjeti priliku za konačni obračun sa partizanskim odredima u ovom dijelu zemlje. Fašizam i njegove tekovine bile su duboko usađene kroz djelovanje Hadžiefendićeve Legije, a nagrada od ustaškog Poglavnika stigla je u septembru 1942. Tada je Hadžiefendić dobio odlikovanje reda Krune Kralja Zvonimira III stupnja sa mačevima, što je bila Pavelićeva nagrada za njegovu pokornost. Tom prilikom on je održao „prigodan“ govor koji najbolje oslikava njegovu i orijentaciju odreda koji je vodio.

Bojnik Hadžiefendić prima odlikovanje reda

Krune Kralja Zvonimira III stupnja sa mačevima 22.IX.1942 u Tuzli

„ …. Moj odjel postrojen u hladnoj i vjetrovitoj prošloj zimi, kasnije pretvoren u Zdrug, pa u pukovniju, uspio je da u najtežim vremenima po našu dragu Domovinu (NDH, napomena priređivača) prostore između rijeke Save, Drine, Bosne i Krivaje od neprijatelja vjere, Boga i reda – od partizana. Živio Poglavnik“ – stoji u djelu „Parergon“(1980.), književnika Derviša Sušića, koji je za života bio redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Dakle, Hadžiefendićev ratni put, lik i djelo, teško su odvojivi od fašističkog režima koji je na ovim prostorimasijao strah i trepet, smrt i tugu. Nešto kasnije, a o tome ćemo pisati u sutrašnjem nastavku, Hadžiefendić  je Legiju pretpočinio SS i uveo u sastav 13. SS divizije koju je,ostaće upamćeno, postrojio jedan od najvećih zločinaca Hitlerovog režima, zloglasni Hajrnih Himler. Ono što jeste sporno i što je istinski problem ukoliko govorimo o tekovinama antifašizma, borbi protiv zla koje je tokom perioda 1941. -1945. prijetilo čitavom svijetu i nanijelo nesagledive posljedice jeste što ljudi poput Hadžiefendića nisu precizno stavljeni na mjesto koje im  pripada – kolaboracionisti jednog mračnog perioda i mračnog sistema. Povod da se pozabavimo Hadžiefendićevim likom i djelom, pore navedenog jeste i nesporna činjenica kako je koalicija SDA-SBB za svog kandidata za gradonačelnika Tuzle, na  predstojećim izborima, kandidirala Bahrudina Batu Hadžiefendića, unuka nekadašnjeg vođe Legije. I tu nije kraj. Hadžiefendićev unuk, aktualni ministar zdravstva u Vladi TK, u svojim javnim istupima i životopisu ponosno ističe činjenicu da je potomak nekadašnjeg bojnika, odnosno SS majora u uniformi.

„ Rođen 29.08.1977. god u Tuzli u uglednoj i jednoj od najstarijih Tuzlanskih porodica Hadžiefendić, gdje sa ponosom naglašavam da sam unuk legendarnog Muhamedage Hadžiefendića,te potomak drugog gradonačelnika grada Tuzle Mujage Hadžiefendića koji je ovu dužnost obavljao u dva mandata….. – stoji na FB profilu ministra zdravstva u Vladi TK“

Nema nikakve dileme oko toga da prošlost Muhameda Hadžiefendića i činjenica da se kao kandidat za gradonačelnika Tuzle pojavio njegov unuk, koji se diči djedovim (ne)djelima, odnosno od istih ne distancira, nije ništa drugo, do u jednu ruku, afirmacija vrijednosti koje su svoj fijasko doživjele  u maju 1945. sveopćom pobjedom antifašizma nad fašizmom i zlom koje je ta pojava sa sobom donijela. Podsjetićemo, kako se u susjednoj Hrvatskoj, digla neviđena halabuka zbog ranijih tekstova aktualnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji se divio ustaškom režimu, i hvalio ustaške heroje. Činjenica da koalicija SDA-SBB nema problem sa kandidaturom Hadžiefendića, odnosno da Bahrudin Hadžiefendić nema potrebu distancirati se od onoga š čim se njegov djed dovodi u vezu uvodi nas, očigledno, u još jedno mračno poglavje ovdašnje zbilje.

Preuzeto sa: novi.ba